FAMILYHEALING

by SUZANA ()

Fasting: It’s just not for Lent — Aleteia — Catholic Spirituality, Lifestyle, World News, and Culture

Oh, give thanks to the Lord!Call upon His name;Make known His deeds among the peoples!2 Sing to Him, sing psalms to Him;Talk of all His wondrous works!3 Glory in His holy name;Let the hearts of those rejoice who seek the Lord!4 Seek the Lord and His strength;Seek His face evermore!5 Remember His marvelous works which He has done,His wonders, […] Seek His Face — Lift Up Your Eyes!
4–13.2 HOLY FACE NOVENA
Holy Face Novena 2020 – Day One
18h ago
Alpha-Omega Holy Face Novena
Holy Face Novena
“Whoever who gazes upon me already consoles me.” –Our Lord t Bl. Mother Pierina De Michelli
Bl. Mother Maria Pierina De Micheli known for her extraordinary devotion to The Holy Face of Jesus and The Holy Face Medal
The great “Missionary of the Holy Face,” Blessed Mother Maria Pierina De Michele, was asked by Our Lord to have a Feast of the Holy Face, which was to be preceded by a novena. (The Feast was approved in 1958 by Pope Pius XII, who formally declared the Feast of the Holy Face on “Shrove Tuesday” (The Tuesday which precedes Ash Wednesday.)
Bl. Mother Maria Pierina inspired her Daughters of the Immaculate Conception to make a novena with all the fervor of their hearts, uniting themselves to Jesus in grief and suffering, in the Garden of Gethsemane. She exhorted her nuns to honor the Face of Jesus by giving Him “a kiss of love.”
“Honor the Holy Face of our dear Jesus, sorrowful for the sins of men–ours–everyones–but specially for those who should be His intimate friends…Let us gaze profoundly at that Divine Face–speak heart to heart–and we will share His most bitter griefs–and He will say, ‘Console Me, you at least who say you love Me–in order to be all Mine.’” –Bl. Mother Pierina de Micheli, “Missionary of the Holy Face”
Day 1:
Daily Preparatory Prayer
(to be said each day as you console the Holy Face)
O Most Holy and Blessed Trinity, through the intercession of Holy Mary, whose soul was pierced through by a sword of sorrow at the sight of the passion of her Divine Son, we ask your help in making a perfect Novena of reparation with Jesus, united with His sorrows, love and total abandonment.
We now implore all the Angels and Saints to intercede for us as we pray this Holy Novena to the Most Holy Face of Jesus and for the glory of the most Holy Trinity, Father, Son and Holy Spirit. Amen.
First Day
Church of St. Veronica, Lecco, Italy c. 1280
Psalm 51: 3-4
Have mercy on me, O God in your goodness, in your great tenderness wipe away my faults; wash me clean of my guilt, purify me from my sin.
O most Holy Face of Jesus, look with tenderness on us who are sinners. You are a merciful God, full of love and compassion. Keep us pure of heart, so that we may see Thee always. Mary, our mother, intercede for us. Saint Joseph, pray for us.
Through the merits of your precious blood and your Holy Face, O Jesus, grant us our petition, …Pardon and mercy.
Prayer to Our Almighty Father
Almighty Father, come into our hearts, and so fill us with your love that forsaking all evil desires, we may embrace you, our only good. Show us, O Lord our God, what you are to us. Say to our souls, I am your salvation, speak so that we may hear. Our hearts are before you; open our ears; let us hasten after your voice. Hide not your Face from us, we beseech you, O Lord. Open our hearts so that you may enter in. Repair our ruined mansions, that you may dwell therein. Hear us, O Heavenly Father, for the sake of your only Son, Our Lord Jesus Christ, who lives and reigns with you and the Holy Spirit, one God, now and forever. Amen. (St. Augustine)
Pray one (1) Our Father, three (3) Hail Mary’s, one (1) Glory Be.
O Bleeding Face, O Face Divine, be every adoration Thine. (3 times)
St. Veronica, the model of reparation, with the sudarium veil of the Holy Face
“Behold, O God, our protector, and look upon the Face of Thy Christ!”
NOVA MARKOBIOTIKA
Pater Marko Glogović: Kako danas ostati kršćanin i normalan
Srce mi se slama kad u nebrojenima vidim kako pod silnim pritiscima gube vjeru. Želim reći ovo: neka ti sve uzmu, neka sve naizgled potone, ali nemoj izgubiti vjeru.
Tko je mogao slušati, slušao je u Hrvatskom saboru neke hrvatske političare kako se tuže jer „na Bleiburgu nisu dovršili posao“ kao i kako je „UDBA premalo pobila hrvatskih poslijeratnih imigranata“. Još samo čekamo da netko kaže kako ih „nisu dovoljno ubili u Vukovaru“. I to bi se moglo brzo reći. Na te se nečuvene govore, uvrijede i pogrde u istoj instituciji nadovezuju i prijedlozi o mogućnosti kasnijih abortusa, besplatnih, svima dostupnih, čak i maloljetnim djevojkama bez dopuštenja roditelja odnosno skrbnika. Ništa od toga nije jasno, logički ocijenjeno kao govor evidentne ludosti, mržnje, reakcije su slabe ili nikakve, pa čak ni „duhovne vlasti“ nemaju nekog snažnijeg odgovora, barem ne dosad. Vjerojatno je to sindrom šoka, jer te su izjave dakle toliko abnormalne i šokantne, da se normalan čovjek zablokira u zgražanju, koliko je sve to nevjerojatno i svetogrdno. Smrt, smrt, smrt. Nasilje, nasilje, nasilje. Odakle takva agresivnost, takva bezobzirnost i takva bezobraština? Ako je tako u jednoj uvaženoj ustanovi u kojoj sjede i raspravljaju inteligentni ljudi s uvaženim titulama, znanjem, diplomama, karijerama, počastima… Ako se tamo tako odvratno svađaju, ponižavaju, pljuju po živima i mrtvima… Ako se tako prozirno negiraju toliki zdravorazumski argumenti i tako jeftino prodaju vrijednosti za koje se do jučer prolijevala krv… Kako će to narod, puk razumjeti i kako će na to reagirati?
Jedina ispravna reakcija bila bi: vratimo se Bogu, obratimo se, molimo najsrdačnije da zlo ne nadvlada, da ne podlegnemo strahovima i tjeskobama, da se ne ponove strahovlade i ne obnove prokletstva. Hoćemo li tako? Imamo li još snage za ljubav prema neprijateljima, kako nas je Gospodin izričito tražio? Imamo li kao kršćani još uopće volje da se odupremo malodušju i tražimo li Božja rješenja, njegovu riječ i pouku, njegovo vodstvo? Kako ostati učenik Krista u ovako izopačenim okolnostima?
Tu radim digresiju. Prisjećam se Pavlova obraćanja braći i sestrama u Korintu. U to je vrijeme grčka luka bila valjda skoro pa preslika Sodome. Nema koji se grijeh nije reklamirao i nudio, opravdavao i hvalio. Kakav Las Vegas, ovaj Korint je vrh blasfemije, hedonizma, robovanja „slobodi“ i čovjekova pada. Krv, nasilje, smrt – posvuda, iako uz bučno veselje. Kaljuža u svakom smislu. Pa ipak, baš je tamo postojalo svjetlo zvano Crkva. Baš je tamo zajednica rasla u vjeri, ne bez poteškoća i kriza, ali je ipak napredovala, svjetlila je mnoštvu naroda kao zajednica ljudi koji su htjeli i nastojali živjeti sasvim drugačije nego ostatak koji je mislio da živi, a zapravo su bili već mrtvi u sebi. Jer grijeh zaista donosi smrt. Kad-tad, ali sigurno, sto posto, bez ikakve dvojbe, grijeh rađa smrću duha, psihe, odnosa, ljubavi, dobrih planova, radosti, zdravlja, tijela. I onda, piše im Pavao kako je sâm slab, kako nema sve odgovore, kako im se boji nešto moralizirati… Već prije svega upućuje: „Mi propovijedamo Krista raspetoga…“ (usp. 1 Kor 1, 23) Da! U tome je sve! Gledati, naviještati, ljubiti, vraćati se Kristu raspetom! Ako ćemo slušati „katehezu Đavla“ koju danas tako vješto propovijedaju neki od političara, medija i svijeta – propast ćemo u svakom pogledu. Ako ćemo se fokusirati na zlo i zle, postoji velika vjerojatnost da bismo i sami mogli otići od Gospodina. A sasvim sigurno bismo oboljeli barem psihički, jer depresija naših vremena je strašna i milijun puta ubojitija od korona-virusa. Zato trebamo doći pod križ, tu naći utjehu i nadu, tu se izgrađivati i tu se boriti. Neka živimo u novim Korintima, Isus Krist je živ, on je pobijedio smrt, naša raspeća danas utkana su u njegovo raspeće i samo u njemu imaju smisla i ploda.
Srce mi se slama kad u nebrojenima vidim kako pod tim silnim pritiscima gube vjeru. Želim reći ovo: neka ti sve uzmu, neka sve naizgled potone, ali nemoj izgubiti vjeru. Posti, bdij, trpi, traži duhovnu hranu, čitaj Pismo, čekaj na objavljenje milosti; sve samo da u svojim trpljenjima ne izgubiš vjeru. Jer onda si uistinu sve izgubio! Kolone duša mi dolaze na razgovore, ljudi su danas pogrbljeni pod preteškim bremenima života. Ovisnosti, suicidalnosti, magija, pobačaji, neplodnosti, tumori i ostale bolesti, raspadi sistema u obiteljima, problemi s djecom, s mladima, psihički slomovi, stresovi, preljubi, muke po susjedima, s rodbinom, s kreditima, s egzodusom najdražih u druge zemlje, zloduhovska tlačenja, dezorijentiranosti, besparica, dugovanja, problemi u spolnosti, stare nezacijeljene rane, izdaje i prijevare, nepravde, zlostavljanja svih vrsta, prijetnje, sudovi, maltretiranja i manipulacije… Ne bih nastavljao. Znam ovo: svakome će doći neki križ, ama baš svatko nosi ili će nositi neku nemoć. U križu se očituje Božja sila. Križ nas može učiniti svetima – sretnima. Ako se ne okrenemo Raspetome, naša će nas ipak raspetost strmoglaviti u ponore očaja i beznađa. Ne smiješ si to dopustiti. Imaj vjere. Bori se manijakalno za očuvanje vjere! Neka ti to bude prvi zadatak, neka ti to bude rov u kojemu ćeš ako ustraješ sigurno, sigurno izaći kao pobjednik! Neka te ne slome „vremena bezumlja i divljaštva“ – kako sam pročitao da je rekao u zatočeništvu naš Blaženi kardinal Alojzije.
Imam jedno prekrasno raspelo, dobio sam ga od austrijskih redovnica koje zatvaraju svoj samostan, kao stotine drugih. Isus je na njemu sav u krvi, u agoniji, naglašenih rana i masnica, čak i po leđima. Njegov zadnji pogled usmjeren je u nebo, u Oca, u Tatu. Svake večeri kad čitam Bibliju i molim, uzmem taj križ. Ljubim Isusu rane, blagoslivljam s njim župu i samostan, a ponekad izgovaram egzorcizam (baš onaj Bl. Stepinca) kad se, na primjer, borim za život djeteta i dušu majke i oca koji planiraju usmrćenje nerođenom potomku. Da, Isus je uskrsnuo, ali ne slažem se s braćom protestantima kada kažu da „križ nije više aktualan“ jer je Krist uskrsnuo. O, ne, meni treba pogled na onoga koga propovijedam, na Raspetoga. Ja trebam vidjeti da je on zaista umro za mene, trebam njegove rane da prekriju moje, jednostavno potrebno mi je da vidim Ljubav koja je za me prolila svu svoju krv. To jača moju vjeru. Kao što ju jača gledanje i klanjanje istom Isusu u sakramentu euharistije. Da sam jak, možda mi znakovi ne bi trebali, ali nisam, trebam ih, jako ih trebam. Trebam se podsjećati, trebam konkretno oružje u konkretnim borbama koje udaraju na moju vjeru. Uostalom, Krist i dalje trpi, u nama. Vrlo je aktualna njegova muka – imamo ju svakodnevno beskrvnu i u Misi.
Srce mi se posebno slama kad vidim koliko smo se ohladili za molitvu i u molitvi. Neku sam večer primio supružnike, očito pred rastavom braka. Gotovo dva sata su se preda mnom prepirali, nadglasavali, optuživali. Pitao sam ih: molite li zajedno, jedno za drugo? Naravno, ne mole, ne vape, ne traže Boga – i sad se sve raspada s hukom. Ući će u neizrecivu bol rastave, nalaziti neke zamjene, dijete će trpjeti, snositi posljedice kroz život; po meni je to volja đavolska, ne Božja. Voljeli su se, dugo su hodali, idu koji put u crkvu, imaju oboje posao… Ali „ne živi čovjek samo o kruhu“ ili o emocijama ili o lijepim planovima. Rekao sam im sljedeće: „Propadate, jer ne molite. Ne gledate u Gospodina, u Ljubav. Ne molite ga za blagoslov, za zaštitu, za putokaze i za dobre izbore putova, za hrabrost i snagu za suživot. Bez molitve, vi ste kao vojnici u ratu, bez oružja! Nemoguće je imati dobru komunikaciju u braku, ako kao kršćani nemate dobru komunikaciju s Bogom. Ako nema Trećeg u tom braku – živog Isusa – svakako može doći neko treći i unijeti razdor; bila to svekrva, punica, ljubavnica; ili alkohol, gorčina, ljubomora… Molitveni je život veliko svjedočanstvo za djecu, uvijek će se u budućnosti vraćati molitvi kao putu rješenja i pomoći i za svoje probleme. Pazite, demonu je propast bračne ljubavi i zajedništva vrhunska poslastica, upravo kao kad uspije uništiti svećenika. Nemate vremena za molitvu? Nikada neće biti vremena! Moramo ga sami stvoriti – „roditi“ i raditi. Molitva uvijek diže, potiče, stvara, krijepi, uvijek. Molitva otvara neka vrata, miče prepreke. Ona je izraz ljubavi prema Gospodinu i izraz vaše uzajamne ljubavi. U molitvi otac ispunjava svoju ulogu glave i svećenika, majka izlijeva svoje srce i podupire cijelu obitelj i sve njezine situacije. Nema molitve, nema brane koja bi zaustavila bujice svjetovnosti i tjelesnosti i površnosti i ispraznosti da zapljusnu i potope vas i vaše. Ohrabrite se, molite da sačuvate vjeru.“
Ne znam kako će se to sve kod njih završiti. Umjesto od Raspetoga, dobivali su godinama „savjete za uspješan brak“ iz novina i serija. A to je sve jedna velika fatamorgana. Za bračni život potrebno je i žrtvovati se, potreban je neki dogovor, ali najpotrebnija je zajednička molitva. I tako, ako se samo gledaju filmovi, slušaju vijesti ili čak ako se čuju saborski krici i urlici dušâ otupjelih na istinu i pravdu, čovjek kršćanin bi mogao zastraniti u mišljenju da su metode svijeta i tijela izlaz iz nevolja. Uđeš u razmišljanja: „oko za oko… svi to rade… kradem, kradu od mene… lažem, lažu i mene… ako su ovi takvi, zašto bih ja bio bolji?…“ Nametne ti se, zar ne, i pitanje poput: „ni u Crkvi nije više ništa sveto, gle svu tu pedofiliju, gle kako se ponašaju prema svojem papi, gledaj kako žive u luksuzu…“ Naravno da će takve misli dolaziti. I naravno da nije sve tako kako nam serviraju. Ako ne ćeš moliti, izgubit ćeš vjeru a onda je sve dozvoljeno, sve se može opravdati i sve je tako kako te uče neki drugi gospodari. Krist je razapet i u svojoj Crkvi, ali Crkva – to smo i ti i ja. Podsjećam kako je sestra Lucija iz Fátime pisala jednom monsinjoru, kako će se posljednja bitka između Boga i Sotone voditi upravo za brak i obitelj. Mi smo eto baš u žiži te borbe. To se danas odvija na sve strane i brutalno jasno kao i bolno. Ako ćemo zaista moliti, prignuti koljena, tražiti Božju ingerenciju, ali baš zaista, gorljivo i konstantno, On, Bog naš, Spasitelj naš, neće nas ostaviti bespomoćne. Bogu je zbilja moguće sve okrenuti na dobro. Nije nas i neće nas ostaviti na milost i nemilost osvajača i rušitelja. Po vjeri primamo milosti, ne po osjećajima. To je važno za reći. Ja primam već sada ono za što molim: već sada primi oslobođenje svojeg unuka iz ralja droge, na primjer. Primi to sada, kroz vjeru. Raduj se jer Gospodin te sigurno čuje. Drži se Božjih obećanja uslišanja. Svitanje dolazi tik nakon gustog mraka. Hrabro!!
Svakako, neće nam sve ići savršeno, jer molimo. Ali naš će život imati oslonac i Bog će hodati uz nas kroza sve životne nesigurnosti. Kao što znamo, nisu sve molitve ni uslišane. Gospodin zna više od nas. Trebamo se učiti kako moliti, savjetovati se s Božjom riječi i autoritetima, otkrivati nove načine, razvijati molitvu da bi se po njoj razvijali, rasli. Ponekad ćemo zahtijevati nešto od Boga, ne slušajući ga zapravo. Ponekad ćemo se praviti pred njim onakvima kakvi nismo. A nekad nema odgovora zašto nas Gospodin ne uslišava. Ja sam, primjera radi, prije nekoliko tjedana u samo jednom danu odgovarao čak sedam trudnica od pobačaja. Bio je utorak, znam jer sam svojoj molitvenoj zajednici navečer o tome svjedočio. Od ranog jutra telefoni… Molio sam i molio sam druge da mole. Gospodin mi je dao snage i volje, izborio sam se za život kod troje majka. Nažalost, četvero njih je odlučilo povjerovati svijetu i ostvariti svoj plan za svoj život. Jedna od njih je nosila trojke, jedna blizance. Sve su majke i svi očevi djece kršteni – katolici. Neki od njih su nedjeljom u svojoj crkvi. Danima se nisam mogao oporaviti od muke koju si mi izazvali svi ti razgovori. Preispitivao sam se, zašto nisam mogao doprijeti do svih, usprkos molitvama, iskustvu, dobronamjernosti, a da ne spominjem i konkretnu pomoć koju sam ponudio (smještaj, pelene, dadilju, plaćanje nekih troškova, pomoć pri institucijama…) Zar taj doktor ne vidi da iz utrobe vadi ručice i glavice troje mališana, ljudi – mališana? Bogu hvala što su ipak ostali odustali. Uzdam se u Božje milosrđe. Molim i dalje – ne odustajem, da se jednom i ovi drugi obrate i upoznaju Isusa, koji im nudi vječnost s njime. I s njihovom dječicom. Ali morat će proći rešetanje trpljenjem, sigurno da hoće. Grijeh donosi velike boli.
Tako je (o)lako došlo i postalo za raznim govornicama izgovarati laži, prizivati smrt, nagovarati na krv, hvaliti zlo. Onda se to krasno upakira u šarene papire i tiska se, mejla, tvita, lajka, šera. A za svaku ćemo riječ odgovarati pred Bogom, rekao je Gospodin. Naš se bunt i otpor takvim gnusobama treba očitovati ponajprije u molitvi. Ili ne vjerujemo da se i najgori neprijatelji Boga i čovjeka mogu obratiti? Nakon molitve treba i djelovati. Apeliram na kršćane koji vjeruju i mole: izađite pred bolnice tijekom kampanja bdijenja za život. Oni uznosito kriče, mi ćemo tiho moliti. Oni prijete i zastrašuju, mi ćemo ih blagoslivljati. Oni nas ismijavaju i pogrđuju, mi ćemo biti znak Raspetoga, koji želi svima iskazati svoje nepojmljivo milosrđe. Uvjeren sam da nas danas još jedino molitva može spasiti. „Čas je tame“ i „knez ovog svijeta“ igra na sve svoje karte. Kako (pre)živjeti danas kao kršćani, odgovara nam Poslanica Korinćanima. Bilo bi ju dobro detaljno proučiti. Ne zaboravimo da Bog ljubi grešnika, da ga čeka i zove. Svijet u nama treba vidjeti Krista, a kad svijet vidi da nam ne može oduzeti vjeru i slomiti ljubav, Duh Sveti dobiva prostor za djelovanje. Vjerujem da je još uvijek moguće da se i mase obrate, da se duše spase. Molimo ustrajno, svakodnevno za to. Nemojmo kapitulirati pred nasrtajima zloga. Izvršimo svoju misiju kao Kristovi. On ti dobro neće zaboraviti a loše može otpustiti. Svakako ćemo biti ranjeni, ali naš je Liječnik i naš Lijek onaj koji je sve ovo već prošao. I slavno je uskrsnuo iz groba. Dajmo mu slavu svojim životima!Zlo je već pobijeđeno. Isus Krist je Gospodin.
O. Marko Glogović | Bitno.net
PRVO ČITANJE:
Iz Knjige Izreka 3, 1-20
Put do mudrosti
Sine moj, ne zaboravljaj moje pouke, i tvoje srce neka čuva moje zapovijedi, jer će ti produljiti dane i životne godine i podariti spokojstvo.
Neka te ne ostavljaju dobrota i vjernost, objesi ih sebi oko vrata, upiši ih na ploču srca svoga. Tako ćeš steći ugled i uspjeti pred Božjim i ljudskim očima. Uzdaj se u Gospodina svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor. Misli na nj na svim svojim putovima, i on će ispraviti tvoje staze. Ne umišljaj da si mudar: boj se Gospodina i kloni se zla. To će biti lijek tvome tijelu i okrepa tvojim kostima.
Časti Gospodina svojim blagom i prvinama svega svojeg prirasta. I tvoje će žitnice biti prepune i tvoje će se kace prelijevati novim vinom.
Sine moj, ne odbacuj Gospodnje opomene, i nemoj da ti omrzne njegov ukor. Jer koga Gospodin ljubi, onoga i kori, kao otac sina koga voli.
Blago čovjeku koji je stekao mudrost i čovjeku koji je zadobio razboritost. Jer bolje je steći nju nego steći srebro, i veći je dobitak ona i od zlata. Skupocjenija je od bisera, i što je god tvojih dragocjenosti, s njom se porediti ne mogu; dug joj je život u desnoj ruci, a u lijevoj bogatstvo i čast. Njezini su putovi putovi miline, i sve su njene staze pune spokoja. Životno je drvo onima koji se nje drže, i sretan je onaj tko je zadrži. Gospodin je mudrošću utemeljio zemlju i umom utvrdio nebesa; njegovim su se znanjem otvorili bezdani i oblaci osuli rosom.
Otpjev Izr 3, 11. 12; Heb 12, 7
R. Ne odbacuj Gospodnje opomene, i nemoj da ti omrzne njegov ukor. * Jer koga ljubi Gospodin, onoga i kori, kao otac sina koga voli.
O. Bog s vama postupa kao sa sinovima: a ima li koji sin koga otac stegom ne odgaja? * Jer koga.
DRUGO ČITANJE:
Iz Govora svetoga Bernarda, opata (Govor o različitim pitanjima 15: PL 183, 577-579)
Traženje mudrosti
Tražimo hranu za život koji ne propada. Radimo na svome spasenju. Radimo u Gospodnjem vinogradu da zaslužimo denar kao obećanu nagradu! Radimo po mudrosti koja govori: Neće griješiti oni koji djeluju po meni. Istina je rekla: Njiva je svijet. Kopajmo u njemu. Blago je sakriveno, iskopajmo ga. Upravo mudrost moramo iznijeti iz skrovišta. Svi je tražimo. Svi za njom čeznemo.
Rekao je: Ako tražite, onda doista tražite; okrenite se i dođite. Pitaš od čega ćeš se okrenuti. Odgovara ti: Odvrati se od svoje samovolje. Ti kažeš: Ako ne nalazim mudrost u onome na što je sklona moja volja, gdje ću je onda naći? Duša moja za njom silno čezne i nije mi dovoljno samo da je nađem, ako je doista nađem, nego bih njome želio napuniti svoja njedra mjerom dobrom, nabijenom, natresenom, preobilnom. Imaš potpuno pravo, jer je blažen čovjek koji nađe mudrost i koji je bogat razboritošću. Traži je, dakle, dok se može naći i zovi je dok je blizu.
Hoćeš li čuti kako je blizu? Blizu je riječ u srcu tvome i u ustima tvojim, samo ako je doista tražiš čestitim srcem. Tako ćeš naći u srcu mudrost, a usta će ti biti puna razboritosti, ali nastoj da je obilno imaš i brini se da ti ne isteče iz srca i da je ne izbaciš iz usta. Ako si našao mudrost, med si našao. Pazi samo da previše ne pojedeš, da ga ne bi prezasićen izbacio. Tako jedi da uvijek budeš gladan. Ta mudrost govori: Koji mene jedu, još će gladovati. Nemoj precjenjivati ono što imaš. Nemoj se prezasititi da ne povratiš, i da ti se ne oduzme to što izgleda da imaš, budući da si prije vremena prestao tražiti. Ne smije se prestati tražiti i zazivati dok se može naći i dok je blizu. Treba paziti da se ne dogodi što je rekao Salomon: Tko jede mnogo meda, nije mu dobro, isto tako slava zgnječi onoga koji previše istražuje veličanstvo.
Kao što je blažen čovjek koji nađe mudrost, tako je također blažen, pače još i blaženiji, čovjek koji živi od mudrosti, kao i onaj koji je bogat mudrošću. Doista će se pokazati da posjeduješ obilje mudrosti i razboritosti ako ti je na ustima ovo troje: priznanje vlastite zloće, pjesma zahvale Bogu i poticaj ljudima da čine dobro. Jer srcem se vjeruje za opravdanje a ustima se priznaje za spasenje. A pravednik optužuje sam sebe čim progovori. Nadalje, potrebno je veličati Gospodina i napokon treba poticati bližnje na dobro.
Otpjev Mudr 7, 10. 11; 8, 2
R. Mudrost sam ljubio više od zdravlja i ljepote i zavolio više od svjetlosti. * S njome su mi došla sva dobra.
O. Nju zavoljeh i za njom čeznuh od svoje mladosti i zaljubih se u ljepotu njezinu. * S njome.
Molitva
Bože, rekao si da boraviš u pravednu i iskrenu srcu. Daj da mi budemo takvi te se trajno nastaniš u nama. Po Gospodinu.
O. Amen.
Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.
3 Mental health benefits of fasting, according to Thomas Aquinas
WOMAN WAITING TO EAT
Shutterstock
Share 511
Fr. Michael Rennier | Apr 14, 2019
Research has shown there are great physical benefits to going without food, but the practice also does a lot more for us.
This coming Friday is Good Friday, which means many of us will be attending church services at some point during the day. It also means we won’t get to eat much food, because it’s a dreaded day of fasting. Christians always fast on Ash Wednesday and Good Friday to mark the season of Lent and as a sign of solidarity with the suffering of Christ.
Not to point fingers too much –- you know who you are — but I happen to have several friends who stay up late on Ash Wednesday and Good Friday so they can eat every snack in the fridge once the clock hits midnight. Sounds like cheating to me, but then again, who am I to judge? If you catch me in an honest moment I just might admit that I took the opposite approach and went to bed early on Ash Wednesday so I could wake up extra early and eat a pile of bacon. Some people may find it easy, but I find fast days challenging and my empty stomach has me wondering why a person would voluntarily not eat if not for purely spiritual reasons.
A bit of research, though, reveals that you don’t have to be religious to fast, and many people intermittently forego food for all sorts of reasons. Although it isn’t the most pleasant experience, there are a number of proven benefits. Going without food for a day has been shown to help with weight loss, stabilize insulin levels, promote cellular regeneration, reduce inflammation, and may even slow down the aging process. Physically, it seems like it’s a good, healthy habit to deny ourselves food every once in a while, but are there also mental health benefits?
Yes, there are. St. Thomas Aquinas, a philosopher and theologian from the 13th century, wrote about a vast number of topics, and one of them was fasting. In his massive book, Summa Theologica, he gives three benefits of fasting that can help to motivate us:
It helps control our bad habits
Bad habits are formed from uncontrolled desires. All of our choices, whether for good or bad, come from the whole of our personality. So, if I can be successful in giving up food for a day and controlling the desire to snack, that success will help me with other desires I’ve let get out of control. I’m sure we all have them – the desire for wealth, fame, health, you name it. It could be a desire to gossip, sneak a peek at an attractive person inappropriately, or coveting a certain new car or house. Fasting from food for a day seems totally unrelated, but in fact it’s a discipline that helps us grow in self-control.
It gets our mind off ourselves
St. Thomas writes, “We have recourse to fasting in order that the mind may arise more freely to the contemplation of heavenly things.” When we’re wrapped up in desires, it makes us self-involved. It might be obsessing over something I want or exulting in something I’ve recently gained — either way my thoughts are all about myself.
When it comes to food, I wonder how St. Thomas would have reacted if he’d been around to see all the pictures of food I’ve uploaded to my social media. The reasons for food snapshots are innocent enough; there’s a beautiful plate of delicious food that makes me happy. I want to share that joy, but in the end, even if it’s not a subtle way of bragging, food pictures can be related to a me-centered concept — to revel in desires being fulfilled. Fasting is the opposite; it takes our minds off our own needs. Because of that, it provides a basis for clear thinking, so if you have a big decision coming up, a fast might not be a bad idea.
It promotes mental and spiritual health
To make this point, St. Thomas turns to a quote from St. Augustine, who says, “Fasting cleanses the soul …” In other words, taking a break from feeding the body gives us the opportunity and focus to feed the soul. Life is full of distractions, like what errand needs to be run, what chores need to be done around the house, what’s on television tonight, and what to eat for dinner. When we run out of time to get it all done in a day, what gets left out is our mental and spiritual health. Fasting is an opportunity to re-prioritize. Skipping even one meal is a sacrifice that will have huge benefits.
The opportunity to eat good food is one of life’s greatest pleasures and I wish you all many happy feasts with friends and family. I don’t even mind if you Instagram it. The concept of fasting doesn’t mean we shouldn’t also love food; it means that we don’t ever want to take it for granted. Most importantly, fasting helps us to never take our mind and soul for granted.Jesus did not say “if you fast” but rather “when you fast” St. Matthew 6:16. Our Lord also included prayer as an integral part of fasting and is further amplified by St. Thomas Aquinas…
His advice may surprise you.
Spiritual writers have always stressed the importance of fasting, but St. John of the Cross would argue that there is one spiritual discipline that may be even more beneficial than fasting.
He writes in his Sayings of Light and Love, “Conquering the tongue is better than fasting on bread and water.”
What he is referring to is the ability to use our words to build up others, rather than tear them down.
If St. John of the Cross were alive today, he might include “Conquering your digital comments …” in the mix. It requires great spiritual discipline to refrain from using the internet to take a personal jab at someone or posting a snarky comment about an individual.
Too often we forget that there are real people behind the millions of social media profiles on the internet and don’t think that we could actually hurt someone else by the words we use in the comment box.
If fasting is easy for you to do, try reforming your speech and internet interactions. You may find yourself having a much more difficult time restraining your impulses and turning off your phone before you do something you will regret.Fasting from food as well.as.sin is essential to the Christian life, not one o r the other. The last thing we need is less of traditional fasting.

Return to The Prayer to St Joseph

Leave a Reply for "FAMILYHEALING"

Your email address will not be published. Required fields are marked *
By posting your comment, you agree to the submission agreement.